Što je jezični poremećaj? Odnosi se na postojanje ustrajnih teškoća u usvajanju i korištenju jezika u različitim modalitetima tj. u govornom i pisanom jeziku, prouzročenih deficitom u razumijevanju ili govornoj izvedbi. Teškoće uključuju oskudan rječnik tj. poznavanje i korištenje riječi, ograničenu strukturu rečenice tj. sposobnost slaganja riječi i nastavaka riječi kako bi se oblikovala rečenica prema pravilima gramatike.

Jezične teškoće ili slabosti povezane su i s oštećenjima u dijalogu tj. sposobnosti slaganja riječi i povezivanja rečenica kako bi se objasnila ili opisala tema ili niz događaja ili vodila konverzacija.

Sve navedene teškoće me mogu se pripisati oštećenju sluha ili drugom senzoričkom oštećenju, motoričkoj disfunkciji ili intelektualnoj onesposobljenosti.

Jezični poremećaj (teškoće i slabosti u jačem stupnju i/ili modalitetu) pojavljuje se za vrijeme ranog razvojnog perioda. Tada individualne razlike nisu kao pojedinačni pokazatelji visokopredikitivne za kasnije ishode, no blizu dobi od 4 godine individualne razlike su stabilnije , veća je točnost mjerenja  i visoko su prediktivne  za kasnije ishode jezičnih sposobnosti.

Jezični poremećaj dijagnosticiran od četvrte godine vjerojatno je stabilan tijekom vremena i tipično traje do odrasle dobi, iako je vjerojatno da će se učinkovitom i dobro ciljanom logopedskom terapijom mijenjati osiguravajući individualni profil jezičnih snaga i deficita (DSM-5, Naklada Slap, 2014).