Govornikom se postaje iskustvom govorenja, stoga upravo iskustvo govorenja vodi u bolju tečnost.

U Logokoru se za stjecanje dobrog govorničkog iskustva koriste teme koje pokrivaju interese djece školske dobi: o biljnom i životinjskom svijetu, o znanosti, kemiji i astronomiji,  povijesti ili geografiji, o junacima knjiga, stripova ili video igara. Vježbe disanja, brain gyma, masaže lica ili tijela, dakle vježbe motoričke naravi uz koje dijete ne koristi jezično planiranje i govornu izvedbu, ne koriste se kao terapijske metode jer ih logopedija kao znanost ne priznaje kao učinkovite i temeljene na dokazima.                                

Mucanje se ne događa u vakuumu, u nekom mediju izvan komunikacije i sugovornika ili slušatelja,  stoga je dijete koje muca u školskoj dobi izloženo specifičnim komunikacijskim situacijama i mikro stresorima, najviše iz te domene. U Logokoru logoped kao stručnjak za mucanje omogućuje djetetu čitavu paletu mogućnosti da svoju govorničku kompetenciju brusi u svim jezičnim stilovima: pripovijedanju, opisivanju i definiranju, izlaganju.

Učinkovitost terapije: Spoj prave tehnike govorenja s kompetencijama dobrog poznavanja standardnog jezika u konverzaciji, opisivanju ili izlaganju, ono je što umanjuje poraznu snagu netečnosti u komunikaciji djeteta školske dobi. Stoga je logopedska terapija djece školske dobi u Logokoru opsežan put prema jezičnoj i govorničkoj kompetenciji.

Uređaji koji potpomažu razvoj tehnike tečnosti su delay i biofeedback iz reportoara tvrtke Casa Futura. Oni nisu temelj terapije već samo pomoćno sredstvo za osnaživanje tehnike tečnoga govora.