Odgojitelji i učitelji jedni su od najvažnijih sudionika djetetovog jezičnog, spoznajnog i obrazovnog razvoja. Logoped je dužan odgojiteljima i učiteljima objasniti ciljeve i ishode logopedske terapije kako bi dijete na najbolji način prenijelo sve vještine i znanja stečene na logopedskoj terapiji u svoj vrtički i školski život.

Ako se radi o poremećaju tečnosti, logoped u razgovoru ili edukaciji odgojitelja i učitelja mora objasniti kako da svakom trenutku svoje komunikacije balansiraju između nastojanja da prema djetetu koje muca budu jednaki  kao i prema drugima, a da ga/ju ne dovedu u situaciju izloženosti u kojoj će doživjeti emocionalno preplavljivanje negativnim emocijama srama ili ljutnje.

Isto tako, logoped prenosi odgojiteljima i učiteljima kako u slučaju pojave ruganja ili komentiranja druge djece u skupini ili razredu potaknuti dijete da primijeni sve naučeno u vezi odgovora na ruganje, prije svega, kako biti asertivan/a i kako se izboriti za svoja prava.

Logoped pomaže odgojiteljima i učiteljima razumjeti da kod pojave mucanja postoje bolji i lošiji dani, da ta promjenjivost simptoma može trajati, te da mucanje nastaje u polju specifičnih uzroka koji čine nemogućnost brzog govorenja u emocionalno i kognitivno složenim situacijama.

Uz to, odgojiteljima i učiteljima važno je razumjeti da je emocionalna reaktivnost kod svakog djeteta zasnovana na specifičnim „mikro stresorima“ koji mogu shvatiti tek pomnim upoznavanjem djeteta, njegovih jakih i slabijih strana, te razumijevanjem reakcija njegove okoline.

U školi je posebice važno da se učiteljima objasni zašto su bilo kakve upute pred ostalim učenicima kao što su npr. „udahni, promisli, možeš ti to“ kontraproduktivne, i zašto je samo obraćanje djetetu u „četiri oka“ i razgovor o terapiji i postignutim ishodima, dobro za dijete.  

Slično je i s djetetom koje ima specifični poremećaj učenja – disleksiju ili diskalkuliju.

Zainteresiranost učitelja za ono što je dijete postiglo na logopedskoj terapiji i što mu od tehnika čitanja do alternativnih metoda računanja pomaže, od iznimne je važnosti za prenošenje svega naučenog u terapiji u djetetov školski život.